Blog

Sram vas ne bilo!

Što će ljudi misliti o meni?
Ja ovo ne mogu, a trebao/la bih moći…
Sa mnom nešto nije u redu.

Gotovo svi smo mi, prije ili poslije, u životu suočeni s osjećajem srama, bilo uslijed nekog našeg (ne)uspjeha, osobnog ograničenja, nezadovoljstva vezanog uz izgled, izražavanje ili razumijevanje. Neugodna je to emocija povezana s uvjerenjem da smo na neki način drugačiji od drugih, a obično podrazumijeva crvenilo u obrazima, izbjegavanje pogleda, pokrivanje lica ili nervozni osmijeh.

Zemljo, otvori se!

Ipak, sram je nužna emocija koja nam pomaže u razvoju i korištenju „moralnog kompasa“, odnosno u tome da se ponašamo u skladu s društvenim normama, ulogama i pripadajućim očekivanjima. Međutim, kada postane glavni razlog izbjegavanja novih iskustava ili uspostave i održavanja iskrenih i bliskih odnosa, tada ga smatramo nefunkcionalnim i pretjeranim jer nas blokira i sprječava u življenju života punim plućima.

 

Sram ili krivnja?

Pojmovi krivnje i srama nerijetko se poistovjećuju. Iako su obje emocije neugodne, zapravo su poprilično različite. Ako ste ikada učinili nešto loše, vrlo vjerojatno ste osjećali krivnju. Jednako tako, ako ste ikada nešto trebali učiniti, a niste učinili, osjećali ste krivnju. Međutim, ako ste pomislili da ste vi loši ili na neki način „neispravni”, onda ste osjećali sram.

Krivnju obično osjećamo kada učinimo nešto što smatramo da nije u redu, dok sram osjećamo kada smatramo da s nama samima nešto nije u redu.

Zamislite samo da ste zaboravili prijateljici čestitati rođendan. Ako priznate vlastitu pogrešku i pokušate ju ispraviti ili se iskupiti, vrlo vjerojatno osjećate krivnju. No ako se umjesto toga u bradu častite psovkama dok se istovremeno udarate dlanom po glavi i zaključujete „pa ja sam najgora prijateljica na svijetu”, onda vrlo vjerojatno osjećate sram.

Dok osjećanje krivnje pripisujemo našem ponašanju, osjećanje srama pripisujemo sebi kao osobi. Prema tome, dok nas krivnja može potaknuti na ispravljanje pogrešnog postupka, sram nas uglavnom potiče na skrivanje i izolaciju od drugih pa ne čudi što u trenucima neugode nerijetko poželimo propasti u zemlju od srama.

 

Odakle dolazi taj sram i gdje vodi?

Različiti su izvori razvoja srama, kao što su različita i naša iskustva i interpretacije odnosa i događaja, počevši od odnosa s roditeljima ili s drugim važnim odraslim osobama tijekom odrastanja, vršnjacima, partnerima, pa sve do naše zajednice, čak i kulture.

Ono što je sigurno jest da pretjerano osjećanje srama proizlazi iz gubitka odgovarajuće slike o sebi i gubitka samopoštovanja – pokretanjem mehanizma manje vrijednosti, koji može blokirati bliskost s drugima i potaknuti na nezdrave i nefunkcionalne obrasce ponašanja. Jedni tako mogu vjerovati kako su na neki način „suviše“ – suviše pričljivi, suviše osjećajni, suviše pametni, dok drugi mogu vjerovati kako su na neki način „nedovoljno“ – nedovoljno smiješni, nedovoljno privlačni, nedovoljno sposobni. Obično ako se „borite sa sramom“, vjerujete kako ne vrijedite na više načina, a u uvjerenju da morate biti savršeni kako biste bili prihvaćeni, postajete svoj (i tuđi) najstroži kritičar.

Dok će jedni sram maskirati dokazivanjem, težnjom ka savršenstvu, samodostatnošću i superiornošću, drugi će padati u očaj i beznađe te će se vidjeti kao neuspjeh. Duboko u sebi, obje će skupine dijeliti uvjerenje da manje vrijede, što s vremenom generira nezadovoljstvo u odnosu prema sebi i drugima te rezultira nizom rizičnih ponašanja.

 

Kako prevladati pretjerano osjećanje srama?

Premda ima svoju korisnu funkciju, a to je razvoj i korištenje „moralnog kompasa“, sram postaje prepreka kada počne ometati zdravo svakodnevno funkcioniranje i ostvarenje potencijala. Drugim riječima, povremeno osjećati sram je uobičajeno, sve dok vam ne stvara probleme. Kada osjećanje srama počne značajno utjecati na vaše samopouzdanje i funkcioniranje, osvijestite svoj unutarnji monolog i poruke koje si upućujete, poput:

Izgledam užasno;
Previše pričam;
Sad svi misle da sam glup/a;
Loša sam prijateljica.

Prepoznavanje ovakvih i sličnih poruka prvi je korak do njihove transformacije.

Važno je prepoznati kad vas drugi posramljuju, ali je jednako tako važno i prepoznati kad sami sebe posramljujete.

Prije negoli se sljedeći puta pokušate samosabotirati, razmislite čije to riječi ponavljate u svojoj glavi. Ne vrijeđajte se danas ako su vas vrijeđali prije. Nisu bili u pravu tada, ne dozvolite da budu u pravu ni sada. Preispitajte točnost takvih poruka. Koliko su realne? I konačno, određuju li vas vaši postupci kao osobu?

Umirite te stroge glasove ako vam ničemu ne služe. Svi smo mi ljudi i savršenstvo ne postoji. Obično nam je umjesto monologa i kritike potrebna njega u vidu unutarnjeg dijaloga i razumijevanja. Stoga se uvažite onakvima kakvi jeste, prihvatite sve vaše snage, ali i nedostatke i ograničenja.

Vaša je vrijednost neupitna.

U svoju rutinu uvedite pozitivne afirmacije. Čak i ako se ne smatrate dovoljno dobrima i vrijednima, ne znači da se ne možete ponašati suprotno. Zauzimanjem za sebe unatoč vlastitim sumnjama i kritizirajućim mislima gradite samopoštovanje i polako stvarate priliku za samonjegu, spontanost, intimnost i autentičnost. Osim toga, iskustvena spoznaja da psihološku nelagodu možete podnijeti u svrhu vlastitog napretka, te da je isključena katastrofa i najgori scenarij kojeg ste zamislili, može biti ljekovita.

Izaći na životnu pozornicu pod svjetla reflektora može dovesti do nekih novih životnih raznolikosti i bogatstava. To, naravno, ne morate učiniti sami. Izabrati rješenje podrazumijeva osvještavanje svojih nefunkcionalnih unutarnjih monologa i uvjerenja te angažman u njihovoj promjeni. Uvid u to kako tumačite svijet ponekad zahtijeva izlazak iz vaše zone ugode i odricanje naučenih obrazaca razmišljanja i ponašanja. Izabrati rješenje u tom slučaju uključuje prepoznavanje i prakticiranje svoje vrijednosti, a uz pomoć psihoterapeuta ili savjetnika možete dobiti alat kako biste to lakše ostvarili.

Vrijedite samim time što jeste – s vama nije ništa krivo niti je ikada bilo. Mnogo ste više od onoga što mislite.

Preporuke za čitanje:
Brown, B. (2007). I thought it was just me (but it isn’t): making the journey from what will people think to I am enough. New York, NY: Penguin Random House LLC.
Engel, B. (2006). Healing your emotional self: a powerful program to help you raise your self-esteem, quiet your inner critic, and overcome your shame. Hoboken, New Jersey: Wiley & Sons, Inc
Milivojević, Z. (2010). Emocije: psihoterapija i razumijevanje emocija. Zagreb: Mozaik knjiga.
Neff, K. (2015). Self-compassion: the proven power of being kind to yourself. New York, NY: HarperCollins Publishers.
Potter-Efron, P. S. i Potter-Efron, R. T. (1999). The secret message of shame: pathways to hope and healing. Oakland, CA: New Harbinger.