Blog

Kako potaknuti dijete na ostvarenje uspjeha?

Želja gotovo svakog roditelja je imati dijete koje se uspješno nosi sa životnim nevoljama, koje uči iz grešaka, prihvaća izazove i nadjačava neuspjehe. To zahtijeva samoučinkovitost – sposobnost definiranja ciljeva i koraka potrebnih za ostvarenje tih ciljeva uz vjeru u mogućnost ostvarenja uspjeha. Upravo roditelji i druge odrasle osobe mogu pomoći djeci u razvoju samoučinkovitosti jačajući njihove snage i podržavajući ih u identifikaciji koraka koji vode ostvarenju njihovih malih i velikih ciljeva.

 

Razlika između samoučinkovitosti i samopoštovanja

„Ja to mogu. Ja to hoću.” Dok se samopoštovanje odnosi na unutarnju vrijednost i na onaj “dobar osjećaj u vezi sebe samih”, samoučinkovitost se odnosi na uvjerenje da posjedujemo vještine koje nam pomažu u dostizanju ciljeva. Dobar odnos prema sebi i osjećaj vrijednosti je iznimno važan. Međutim, najbolji način da se djeci pomogne da se “osjećaju dobro u svojoj koži” jest pomoći im u tome da prepoznaju svoje snage – da ih njeguju, grade i, u konačnici, da se na njih oslone pri suočavanju s izazovima i problemima. Uzdaj se u se i u svoje kljuse stoga ne znači učiti dijete da je tražiti pomoć slabost, već da je vjera u sebe i u svoje sposobnosti iznimno važna za ostvarenje uspjeha, ali i za lakše i učinkovitije nošenje s neuspjehom.

 

Definiranje uspjeha

Prvi korak prema ostvarenju uspjeha je njegovo (re)definiranje. Ne postoji jedinstvena definicija uspjeha i za svakog od nas ono ima drugačije značenje koje se može mijenjati ovisno o našim životnim razdobljima, odlukama, spoznajama ili potrebama. Ono što je sigurno jest da je definicija uspjeha usko vezana uz naše vrijednosti i ono što mi osobno smatramo važnim u životu, ono što smatramo “vrijednim borbe”. Obitelj kao primarno socijalizacijsko okruženje za djecu ima veliku ulogu u oblikovanju vrijednosti pa tako i u definiranju uspjeha i onoga što je poželjno, a što nije. U skladu s tim, u nastavku se nalazi nekoliko jednostavnih savjeta koji vam mogu pomoći u kultiviranju unutarnje snage kod djeteta i vjere u svoje sposobnosti i postizanje uspjeha:

  1. Pomozite djetetu postaviti konkretne ciljeve i prioritete
    Roditelji nerijetko dijele osjećaj frustracije kada su svjesni toga da su njihova djeca sposobna, a da ne ulažu dovoljno truda. Jedan od načina osnaživanja djece jest pomoći im postaviti i ispuniti ciljeve. Ti ciljevi bi za početak trebali biti mali, realni, dostižni i intrinzični – njihovi, a ne oni koje biste vi voljeli nametnuti. Više manjih ciljeva vode velikom cilju pa je gotovo uvijek poželjno raščlaniti veći cilj i započeti s nečim manjim i, po mogućnosti, zabavnim. Osim toga, potaknite dijete da kritički promisli o željenim ciljevima, njihovoj važnosti te da uzme u obzir njihove prednosti i nedostatke. Gotovo svi se mi volimo osjećati korisnima i uspješnima doprinoseći vlastitoj dobrobiti i dobrobiti drugih oko nas.
  2. Pomozite djetetu u identificiranju koraka koji vode odabranim ciljevima
    Cilj bez plana je samo želja. Vaše se dijete vrlo vjerojatno već koristi strategijama postavljanja i ostvarivanja ciljeva, samo što to možda još niste prepoznali. Ako je vaše dijete uspjelo uštediti novac za kupnju nove igračke ili je „zaradilo“ dodatne minute na mobitelu nakon obavljenih kućanskih poslova ili zadataka vezanih uz školu, razgovarajte o koracima koje je trebalo poduzeti da bi ostvario ono što je željelo. Razgovarajte o tome kako je dobar osjećaj postići nešto u što se uloži trud i naglasite kako se na jednak način mogu ostvariti i drugi ciljevi i želje. Identificiranje koraka za ostvarenje ciljeva izvrsna je prilika za dijete da preispita jesu li ciljevi koje je odabrao realni i dostižni i je li potrebno njihovo redefiniranje. Osim toga, dijete je poželjno potaknuti i na promišljanje o „rezervnim koracima“ ili o „planu B“ u slučaju pojave nepredvidivih okolnosti. Dajte do znanja djetetu da napredak nije uvijek pravocrtan te da valja biti spreman na zastoje i poteškoće kako bi se s njima mogli lakše suočiti.
  3. Izravno pohvaljujte dijete i njegova poželjna ponašanja
    Na djetetova uvjerenja o sebi i drugima te na procjenu vlastitih sposobnosti uvelike utječu poruke koje upućuju njihovi roditelji, učitelji i vršnjaci. Djeca koja dobivaju snažne pozitivne poruke kojima ih se podržava i ohrabruje vjerojatnije će ulagati veći napor u dostizanje cilja. Djeci nije dovoljno upućivati pretjerano generalizirane poruke poput „super ti ide“, ili nerealistične poruke poput „možeš ti sve što poželiš“, već ih je potrebno specificirati i uskladiti s realnošću. Imenujte vještinu ili snagu koju dijete ima i na koju se može osloniti, posebice u izazovnim situacijama. Primjerice, „doista se lijepo izražavaš. Što misliš kako ti to može pomoći u ovoj situaciji?“
  4. Ne uspoređujte dijete s drugom djecom, radije vrednujte njegov trud i napredak
    Uspoređujući svoje dijete s drugom djecom riskirate izgubiti iz vida ono što vaše dijete čini jedinstvenim i posebnim. Kao što će uvijek biti ‘pametnijih’, ‘sposobnijih’ i ‘ljepših’ od vašeg djeteta, tako će uvijek biti i onih manje ‘pametnih’, manje ‘sposobnih’ ili manje ‘lijepih’. Neprestanom usporedbom s drugom djecom povećavate razinu stresa kod djeteta, ali i potencijalno negativno utječete na djetetovo viđenje sebe i svoje vrijednosti. Prirodno je da djeca žele ugoditi svojim roditeljima, a kontinuirana nemogućnost toga može se na njih negativno odraziti i rezultirati smanjenim samopoštovanjem, sumnjom u svoje sposobnosti pa čak i odustajanjem prije samog uključivanja u aktivnost („bolje da ni ne pokušavam“). Iz tog razloga, ne uspoređujte svoje dijete s drugom djecom. Vaša namjera da izazovete kompetitivnost ili poručite „vidi, ako može on, možeš i ti“ može izazvati kontraefekt. Dijete može zaključiti „aha, znači on može, ja ne mogu“. I točka. Prema tome, radije vrednujte djetetov osobni trud i napredak.
  5. Stavite naglasak na proces, a manje na rezultat
    Kada dajete priznanje djetetu za uloženi trud i napor, ohrabrujete ga da se za postizanje uspjeha i ubuduće fokusira na ono što može kontrolirati – na svoje postupke. To ga može motivirati na razvoj i unaprjeđenje vještina i sposobnosti te na strpljenje i upornost. Međutim, umjesto poticanja djeteta da uvijek da „sve“ ili „najbolje od sebe“, poželjnije je ohrabrivati ga na razuman napor ovisno o važnosti zadatka, trenutnim osjećajima, zadanim okolnostima i slično.
  6. Potaknite dijete na preispitivanje vlastitih negativnih misli i sumnji u sebe
    Učite djecu identifikaciji i transformaciji negativnih misli. Naime, djecu koja su sklona pretjeranom generaliziranju, etiketiranju, očekivanju najgoreg scenarija, katastrofiziranju, crno-bijelom razmišljanju i slično, valja poticati na kritičko promišljanje o točnosti tih misli te na promišljanje o mogućnosti i vjerojatnosti odvijanja takvih ishoda. Primjeri takvih misli su sljedeći: „ja nikada ne radim ništa dobro“, „glup/a sam“, „umrijet ću od srama“, „nismo pobijedili, bolje da se prestanem baviti sportom“ i slično.
  7. Pružite djetetu podršku u nošenju s neuspjehom
    Ako se dijete bori s preprekama i nije mu lako, nemojte se bojati, skrivati i praviti da je sve u redu. Umjesto toga, otvoreno razgovarajte o neugodnim emocijama i potencijalnim koracima koje je potrebno poduzeti kako bi se problem riješio. Dajte djetetu do znanja da je voljeno bez obzira na rezultat. Zagrlite ga, poljubite i pokažite mu da ste na njega ponosni.
  8. Potaknite dijete na zahvalnost
    Učite djecu da prepoznaju iznimno u „običnom“ i pozitivno u negativnom. Svaki je neuspjeh u suštini uspjeh kada ga uspijemo podnijeti, prevladati i kada iz njega učimo. Zahvalnost može doprinijeti katalizaciji motivacije i vještina koje su djeci i mladima potrebni za uspjeh, ne samo u akademskom, već i u životnom smislu.

Svrha u životu pruža djeci i mladima kompas za vođenje smislenog života. Zadatak odraslih je, između ostalog, pomoći djeci da prepoznaju svoju svrhu, ciljeve i želje usmjeravajući ih i podržavajući do njihova ostvarenja. Kada djeci pomažemo obratiti pažnju na vještine i snage, podržavamo ih u tome da ih i dalje razvijaju i koriste. Drugim riječima, učimo ih samoučinkovitosti. Bez obzira na izbor ciljeva, želja i vrijednosti po kojima odlučujemo živjeti, gotovo sve što vrijedi oduzima mnogo vremena i truda pa tako i roditeljstvo. Ljudi su društvena bića i najviše učimo o sebi i drugima kroz interakciju pa ako “na djeci svijet ostaje” zašto ne bismo dali svoj doprinos, podsjetili ih na dobro danas i potaknuli na bolje sutra?